Od svih igračaka i stvari na ovom svijetu koje blizanci imaju, njihov predmet želja je ključ od auta koji tako uporno žele imati za igru. I naravno da im to ne damo. Moram li napominjati da su kao prava muška čeljad odmah nakon riječi ''mama'' i ''tata'' odmah sljedeće znali nabrajati marke automobila, a sada ih već debelo raspoznaju po znaku.

Naravno da njihov seljober tata nije propustio naučiti ih da kažu kako mama vozi '' Be em be'', a oni imaju svoj Mercedes i Ferrari. Na obaveznom dječjem pregledu gdje doktorica utvrđuje što su sve djeca svladala u svojih prve dvije godine života, također smo dobili potvrdu genijalnosti djece rođene u opatijskom zaleđu gdje umjesto krvi žilama kola benzin.

 Nakon uspješno riješenih zadataka, doktorica je, za finale, kao šlag na kraju za svako muško dijete iz torbe izvadila autić i pitala Davida milozvučnim tepajućim glasićem:

 -Davide, a što je ovo

Mali joj je kao iz topa odgovorio: Lamborghini.

 Doktorica u šoku, a tata bi od ponosa skočio do stropa i odmah otvorio šampanjac.

 Uvijek prizemljena mama naravno opet pizdi na tatu i govori kako će od svoje djece napraviti totalne snobove jer ih uči samo premium marke automobila, pa ona pokreće samostalni projekt – dok se vozimo ili šetamo, ona glumi tatu, ali neuspješno:

 – vidi Dante – ovo je Daewoo  ( pokazuje mu neki stari oronuli Matiz) i mali je ne šljivi pet posto).

 -vidi Davide, Opel. Reci Oooo-pel. ( pokazuje mu Opel Agilu neke kenjkasto žuto – zelene boje za kojim se ne bi okrenuo valjda nitko osim onoga tko ju je dizajnirao i dizajnerove mame jer joj je žao djeteta).

 Naravno da djeca, sa sladoledom u ruci u šetnji Opatijom itekako reagiraju kada tata vikne:

 - vidi ga, Porsche!

 Tada čuješ ono sinovo ''vauuuuu'' i to puta dva, i naravno da si najponosniji otac na svijetu.
Pa moj otac i ja smo, dok sam bio klinac, godinama navijali alarm u 9:11 u čast legendarnoj 911-ici. Kako da ja drukčije odgajam svoju djecu? Ako je nešto lijepo, lijepo je.

 Lani za rođendan, kupio sam im ( nam)  dva retro plastična automobila, gdje se moraju odgurivati nogama, pa sam to smatrao dobrim za njihovu tjelesnu aktivnost, ne želeći im kupiti autić na bateriju kojim ja mogu upravljati mobitelom, a oni samo sjede.

 Naravno da su proizvođači tu nanjušili da će tate rado svojim sinovima i kćerima kupiti manje verzije automobila koje sebi ne mogu priuštiti, pa po principu – kad već ja nemam, neka bar dijete ima  – isprazniti novčanike na (pre)skupu igračku.

 I zato sam ja naručio ove na guranje. Naravno, odmah su dobili svoje brojeve, pa je na Ferrariju osvanuo broj 16, koji trenutno ima mladi i talentirani Charles Leclerc u Formuli 1.

 Na Mercedesu je osvanuo broj 1, pošto su, eto, već nekoliko godina zaredom svjetski prvaci.

 U međuvremenu je doma osvanuo i traktor, koji posluži i kao prijevozno sredstvo za tost:

 Kako su to dobili za prvi rođendan, nisu jako šljivili te aute i moram priznati da sam bio jako žalostan. Naravno, bez razloga. Nekoliko mjeseci nakon, svakodnevno svjedočimo utrkama epskih razmjera, a vrhunac svega je kada pred sobom imaju ogromno igralište samo za sebe.

 Međutim, prava stvar je prava stvar. I tako oni žele prave ključeve od auta, koje im mi nikako ne damo. Meni je najlakše reć i – ne smije se, to je mamin auto, mama će biti ljuta! – i tu odmah svu krivnju svedem na mamu, pa se ona mora boriti sa gnjavatorima.  Međutim uporni i prefriganom slatkoćom pokušavaju doći do cilja što možete i vidjeti u priloženom videu:

 Mali je osvojio srca svih koji su ovaj video vidjeli pa je za rođendan od svog barbe, također zaluđenog auto – moto fana i tete Kiki dobio majicu sa svojom popularnom rečenicom:

 -       Mojim te, daj mi BE- EM- BE

 Nismo pali ni na tu foru, ali nedugo zatim počele su se događati čudne stvari. Prvo je crkla brava na zadnjim desnim vratima. Vrata su se mogla otvoriti samo ručno, a kada bi pokušali ključem, preko centralne brave, ova bi samo škljocala.

 Nemili događaji nastavili su se  već za dva dana kada je crkla i brava na suvozačevim vratima, što je značilo samo jedno – nešto se gadno zbiva, i ovo će koštati lijepu sumu novaca.

 Potpuno sam popizdio kada je crkla i treća brava, a to je zadnja lijeva. To znači da sad samo svoja vrata i bunker mogu otključati i zaključati preko ključa , sve ostalo kao da je 1963.
Da je to Alfa, koju im veličaju i nono i barba, ne bih se čudio, a svjedočio sam da već od malih nogu znaju što ih čeka ako krenu putevima barbe:

 Tri od pet bravi na autu NE RADE. Ispočetka sam pomislio da sam nešto sam ukenjao kada sam blokirao zadnja vrata da ih ne mogu otvarati u vožnji što im je postala uobičajena praksa. Po novom se i uspiju osloboditi iz sjedalice, ne pitajte me kako, još to nismo detektirali, i to me izluđuje. Zbog toga ih i vežemo toliko snažno da mi malo bude žao, ali barem na odredište stignemo sa oba pojasa na ramenima.

 Da pojasnim:

Negdje si s klincima, oni su već nervozni jer im se spava i želiš ih što prije strpati u auto i otići doma. Kiša pada. Nosiš kišobran i klinca, žena nosi kišobran i drugog klinca. Bacakaju se po tebi tako da si već napola mokar, a bitno je i kišobran držati u nekom balansu da se oni ne smoče. Tada po hlačama tražiš ključeve automobila da ga što prije otvoriš i strpaš ih unutra. Pritisneš dugme na ključu. Brava se oglasi – tk tk tk tk tk.

 Kiša pada još jače, a ti kao cijeli normalni svijet ne možeš odmah otvoriti zadnja vrata. Moraš ući u auto kroz svoja, onda ( sa klincem u rukama) otvoriti ručno suvozačka i zadnja vrata da uđe žena, drugo dijete, te da konačno krenete. Kišobran si isupustio iz ruke dok si se saginjao otvoriti suvoazačka vrata i već ga vjetar nosi u pizdu milu materinu.

 Tada glavu i dijete opet vadiš van i konačno stavljaš u sjedalicu na zadnjem sjedalu. Do tog trenutka pokisao si kao miš, nervozan si isto kao kad si prvi put u životu kao klinac na festivalu bio četvrti i za par glasova izgubio nagradu, stakla su zamagljena i život je lijep.

 Kad već ja nisam pametan, sreća da imam koliko toliko pametnu ženu. ( zbog ove rečenice možda vam sljedećeg tjedna neće tko imati napisati kolumnu). Sjetila se da ključem dok još dolaziš prema autu možeš otvoriti sve prozore, i onda samo rukom otvoriti vrata bez da ulaziš. Fenomenalno rješenje. Osim kad pada kiša.

 I onda, navečer, kad legnemo u krevet prebijeni kao da smo bili u ringu, a i jesmo, jer život sa blizancima je svaki dan život u ringu, Martina i ja pričamo – a da nisu oni nekako zeznuli te brave? Zar ih nismo nekidan popodne ulovili sa ključevima auta kako ih stišću i brzo im ih oteli?

Odlučili smo sutradan, poskrivečki, vidjeti što rade naši dečki,  kada ih same pustimo u njihovoj sobi da se igraju.

 I imali smo što za vidjeti:

 Kroz našu sobu se dovuku do hodnika, sa sobom nose i malu stolicu, popnu se gdje su ključevi ( a postoje dva ključa – tatin i mamin), svaki uzmu svoj ključ i lijepo stišću li ga stišću. Kako je auto odmah ispred kuće, brava naravno reagira, pa se sirota posljednjih par dana tko zna koliko puta zbunila dok su blizanci nemilo pritiskali.

 Mama i tata ovog mjeseca su siromašniji za nećemo reći koliko, ali puno kuna.

 Ove godine nisu dobili autiće za rođendan.

 Dobili su nove brave.

Vaš tata 24 sata.