Ovo sam ja, 2017.  Sa hrpom vremena, čeznutljivim pogledom u daljinu, sportskim autom i životom bez brige i pameti.

Sviram u bandu i zarađujem od toga cijeli svoj život. Glazba mi je dala apsolutno sve što imam. U svojim pjesmama najčešće opisujem dogodovštine iz svog života, a na koncertima se sa svojim bandom dobro zajebavam, sretan da to netko sluša. A sluša.

Glavna tema su nam zgodne cure iz prvih redova, automobili, motocikli, satovi i cuga. Imam dugogodišnju curu Martinu sa kojom sam počeo živjeti prije par mjeseci, koja me ne guši i koja mi je podrška u svemu. Nije tipično žensko zvocalo i volim provoditi vrijeme s njom. 

U slobodno vrijeme putujemo po svijetu, a kada smo doma , ručamo i večeramo po restoranima, a navečer uz more ispijamo Aperol Spritz. Jednom godišnje odlazimo u toplice malo odmoriti od života. 

Ovo sam ja 2020. Bez viška vremena, tupim blago -  telećim pogledom, obiteljskim autom, manje kose, više bora i životom gdje ima puno više brige, a za pamet ne znam da li je s vremenom stigla.

Sviram u bandu i zarađujem od toga cijeli svoj život. Glazba mi nije dala apsolutno sve što imam. U svojim pjesmama najčešće opisujem dogodovštine iz života, a na koncertima se sa svojim bandom najviše volim družiti za večerom prije penjanja na pozornicu, gdje su nam glavne teme kolica, marka kosilice, te cijene građevinskih usluga raznih majstora koji redovito zafušaju ili uopće ne dođu.

  Imam suprugu Martinu s kojom sam u braku već dvije i pol godine, koja me gotovo pa ne guši i koja mi je podrška u svemu. Tu i tamo bude tipično žensko zvocalo ali volim provoditi vrijeme s njom. Otac sam dvogodišnjih blizanaca i oni su nešto najljepše što mi se dogodilo u životu.  Slobodno vrijeme nam je kada djeca spavaju, te ga koristimo da počistimo nered od hrane i igračaka te povremeno odgovaranje na poruke i pozive na koje nismo stigli odgovoriti dok su djeca bila budna.

Ne putujemo nigdje i naš zadnji odmor bio je bračno putovanje. Vrhunac putovanja danas je otići u šetnju do Opatije s djecom, i to ako se krenemo spremati u 10 ujutro, negdje oko 3 popodne smo u Opatiji. Ručamo ono što nam donesu naše mame, none, ili naručujemo hranu izvana, a tu i tamo stignemo nešto skuhati.

Navečer se strovalimo u krevet i jedemo jogurt, gledajući film kada redovito zaspimo. Više ne odlazimo jednom godišnje u toplice odmoriti od života.

Zvuči dosadno? Vjerujte mi, nije. Kako to, kako to? Saznajte u sljedećim nastavcima…