Zašto sam im kupio tenisice koje su skuplje od mojih? Zato jer sam na to slab. Zato jer oni koji ih rade točno znaju na što udaraju. Na emociju. I tu su me razbili. Davnih dana , dok su one niske Pumice bile u modi, ( da, baš one za koje sam dao cijelu svoju gažu 2003. , plus posudio još 100 kn od tadašnje cure da si ih mogu kupiti) u izlogu dućana vidio sam te male, dječje tenisice. Identične kao ove moje, samo za bebe. Znam da sam ispalio - čim budem imao klinca, kupit ću mu ovakve.

Godinama sam na retrovizoru umjesto križića, vozio malu crvenu starku koja se od silne izloženosti suncu sirota počela raspadati , ali nije se predala. Domagoj, opraštaš li mi? Da li sam zbog nekrižića na retrovizoru manje Hrvat? Nisam? Hvala ti. Da nastavim… Oduševilo me što sam nedavno vidio svoj bivši bivši auto i tu istu starku obješenu na retrovizoru. Možete zamisliti na što liči. Naravno da više nije crvene boje, sada izgleda kao ju je novi vlasnik zaronio u varikinu. 

I odjednom taj vječiti ljubitelj malih tenisica postaje tata, i to dupli. I ja da svojim sinovima ne kupim male, slatke tenisice?

Nema šanse, daj, ne budi blesav, ne troši pare na gluposti - rečenica koju sam očekivao izlazi iz ustiju moje skromne i realne žene

-pogledaj ih samo! Iste kao moje, samo male. Rastopit ću se! - branim se

-tvoja djeca ni ne znaju što je New Balance, i pogledaj, koštaju više nego ove za odrasle! - argumentirano udara Martina

-ti znaš da ću im ja to na kraju kupiti, a i brzo im je rođendan - igram na emociju

-prerast će ih u mjesec dana, daj barem počekaj dvije, tri godine - opet on a

-ali onda više neće biti ovako maleeeee - vidim da sam počeo zvučati kao pripadnica suprotnog spola pa se povlačim

Nastavljam surfati po internetu i tražiti idealan model za svoje juniore. Čisto da vam opišem povijest bolesti - ja sam bolestan od kupovanja tenisica.

Kad kažem bolestan, stvarno to mislim. Ne znam koliko pari tenisica imam, a ne zna ni moja žena sa kojom se redovito, na mjesečnoj bazi oko toga bar jednom posvađam , jer imali smo dogovor - ako odlučim kupiti nove, jedne lete iz ormara - mogu ih: prodati, donirati, spaliti, baciti, raditi s njima što god želim, samo ne smijem stavljati te tenisice u njen dio ormara. Naravno, nikada se nisam držao tog dogovora. Volio bih da vidite njen izraz lica kada zazvoni dostavljač na vratima, a ona mu otvori. Iako je kutija zapakirana, ona zna što je unutra. Vjerujem da već po težini u gram zna koji model je došao, jer nije dovoljno da se kupi jedan, nego se kupi isti model u nekoliko boja.

Kako sam za cijeli život fino obilježen prometnom nesrećom kada sam aterirao frontalno sa malim Tomosom u prednji kraj Golf duje ( a znamo da će prije umrijeti vlasnik Duje nego samaDuja ), u špici razvoja i puberteta ja sam tako dobro uneredio bedrenu kost i koljeno da mi je danas jedna noga kraća 3 cm. Znate li koja je muka pronaći tenisice u koje ćeš strpati uložak, a da ti i dalje budu udobne? Od svih modela, najidealnijima su se posljednjih nekoliko godina pokazale New Balance, tko ne zna, to su one sa velikim slovom ‘’N’’ po sredini, a oni koji se ne kuže, pomislit će da su to neke falše najkice. Nisu. To su tenisice po mjeri čovjeka. Ili čovjeka koji mora u njih strapati uložak, kako god hoćete. Naravno, ima raznih modela, s godinama sam probao valjda sve, o bojama da ne pričam.

I naravno da je turbokul da i moji sinovi imaju iste. Martini se od toga povraća, ja ne mogu odolit. Surfam dalje, nalazim jedne prekrasne, sada od tog istog modela tražim drugu boju, za drugog sina. Ne volim da su blizanci identično obučeni. Tematski može, al nemoj brate mili baš sve isto.  Nema broja. Jebemti . Što sad. Drugi model . Molim Boga da nađem isti model u različitoj boji, isti broj. 

Dolazi Martina jer vidi da sam se nešto uspuhao i da lupam po tipkovnici glasnije nego inače pa pita

 -što to izvodiš?

-tražim isti model u drugoj boji - odvraćam odlučno

-pa vidi ove, ne moraju bit isti model, zašto bi trebale biti?

- čudi se ona

-zato jer neću radit razliku među svojom djecom! - odbrusim

-pa iste su, vidi, samo ova crta ovdje je drukčija - opet će ona

-nisu - nervozno klikam i mislim si zašto mi se sad ona dira u ovo

Pretražio sam sve online trgovine. Konačno ih nalazim . Jedne zelene, druge crvene. Presretan.

U glavi već imam sliku kako ću jednom obuć zelene, drugom crvene, a ja staviti jednu zelenu, jednu crvenu i tako s njima u šetnju. Ionako redovito nosim dvije različite boje tenisica jer mi je to cool, a sada me bar ljudi neće pitati zašto , sada imam opravdanje.Za nekoliko dana zvoni zvono na vratima. Martina otvara. Čudi se jer paket ne odgovara dimenzijama na koje je naučena.

 - jesi li opet naručio neke tenisice možda?  - čujem je još s vrata

-jok - kratko i jasno odvraćam.

Donosi ona paket u dnevni boravak, ja već spreman sa škarama u ruci otvaram paket kao da je Božić ujutro. A kad ono - dvije male kutije. Ajme. Topim se. 

-ma nisi valjda - kaže ona

- jesam , jesam - sretno otvaram prvu kutijicu

- pa rekao si da nema istog modela, ponadala sam se da ga nećeš ni nać - iskreno će ona kao i uvijek

-e pa, upornost se uvijek u životu isplati! - pravim se pametan 

Otvaram te kutijice i u rukama držim male, slatke tenisice da se topim ko putar na istostiranom kruhu za tatarski biftek.Trčim brzo po tatinu sliku i priliku, puta dva, i obuvam im tenisice. Trčim u ormar i tražim svoje crvene i zelene. 

-ma nećeš valjda? - pita žena, a zna odgovor

- nego šta ću!

I tako, po tko zna koji put, nasmijem se samome sebi - prije par godina, bilo mi je štosno obući istu marku tenisica u dvije različite boje. Počeo sam to ispočetka prakticirati na pozornici, a kasnije i svakodnevno.
Nisam mogao ni sanjati da ću, jednoga dana, tj. ubrzo, obuvati različite tenisice samo da bih imao mir u kući, da će dnevnim boravkom trčati na dvije, nego četiri nogice,  te da će nadalje sve u mom životu morati biti raspoređeno 50% - 50%. Mir među blizancima = mir u kući. Kako im je kuma Mia kupila Adidas Sambe, i kako sam si kupio Jordanice, a onda ih kupio i njima - pročitajte nekom sljedećom zgodom!

Vaš tata24sata