Uvijek prizemljena mama naravno opet pizdi na tatu i govori kako će od svoje djece napraviti totalne snobove jer ih uči samo premium marke automobila, pa ona pokreće samostalni projekt – dok se vozimo ili šetamo, ona glumi tatu, ali neuspješno:
– vidi Dante – ovo je Daewoo ( pokazuje mu neki stari oronuli Matiz) i mali je ne šljivi pet posto).
-vidi Davide, Opel. Reci Oooo-pel. ( pokazuje mu Opel Agilu neke kenjkasto žuto – zelene boje za kojim se ne bi okrenuo valjda nitko osim onoga tko ju je dizajnirao i dizajnerove mame jer joj je žao djeteta).
Naravno da djeca, sa sladoledom u ruci u šetnji Opatijom itekako reagiraju kada tata vikne:
- vidi ga, Porsche!
Tada čuješ ono sinovo ''vauuuuu'' i to puta dva, i naravno da si najponosniji otac na svijetu.
Pa moj otac i ja smo, dok sam bio klinac, godinama navijali alarm u 9:11 u čast legendarnoj 911-ici. Kako da ja drukčije odgajam svoju djecu? Ako je nešto lijepo, lijepo je.
Lani za rođendan, kupio sam im ( nam) dva retro plastična automobila, gdje se moraju odgurivati nogama, pa sam to smatrao dobrim za njihovu tjelesnu aktivnost, ne želeći im kupiti autić na bateriju kojim ja mogu upravljati mobitelom, a oni samo sjede.